Elektronski otpad
Brz razvoj tehnologije i pojava novih modela elektronskih aparata doprinelo je da potrošači ne popravljaju aparate, već ih jednostavno zamenjuju novim, pošto je to jednostavnije i uglavnom znatno jeftinije. Pri tome mnogobrojni stari aparati završe kao otpad, iako se čak 90% tog elektronskog otpada može ponovo upotrebiti i iskoristiti.
Elektronski otpad stvaraju tri glavne grupe:
- domaćinstva i mala preduzeća
- velika preduzeća, institucije i vlade
- proizvođači originalne opreme
Bacanjem starih elektronskih aparata bacaju se i vredni metali (kao što je npr. zlato), a sa druge strane ovakav otpad zagađuje i okolinu, jer oslobađa različite toksične materije.
Sav elektronski otpad možemo podeliti na neopasan i opasan.
Elektronski otpad sadrži otrovne i vrlo često kancerogene supstance, pa je zbog toga opasan za ljudsko zdravlje i našu planetu. Opasne supstance koje se mogu naći u elektronskom otpadu su:
■ Živa – Najveća opasnost je zagađenje vode živom koja se vrlo lako taloži u živim organizmima kroz lanac ishrane, a najčešće preko ribe. Može uzrokovati oštećenja raznih organa uključujući mozak i bubrege, kao i fetus. Ima je u senzorima, relejima, termostatima, mobilnim uređajima, baterijama i LCD ekranima, a procena je da se 22% svetske potrošnje žive koristi u elektronskoj opremi.
■ Fosfor – Veoma je otrovan i nakon dolaska u dodir sa njim bi hitno trebali potražiti lekarsku pomoć. Koristi se kao premaz na CRT monitorima radi bolje rezolucije slike.
■ Olovo – Uzrokuje oštećenje centralnog i perifernog nervnog sistema, kardio-vaskularnog sistema, bubrega i reproduktivnih organa. Ima ga u monitorima i matičnim pločama.
■ Toneri – Klasifikovan je kao kancerogen, a unosi se u organizam udisanjem, pri čemu dolazi do iritacije disajnih puteva. Glavni sastojak crnog tonera je pigment.
■ Kadmijum – Taloži se u bubrezim, pa uzrokuje nepovratne posledice na ljudski organizam jer se taloži u bubrezima. Koristi se kao stabilizator plastike, a ima ga i u raznim čipovima.
■ Plastika – Najčešće korišćeni oblik plastike je PVC koja prilikom gorenja može stvarati velike količine CO2 koji zagađuje atmosferu.
■ Heksovalentni hrom – Lako se apsorbuje i može uzrokovati oštećenja DNK, a koristi se u zaštiti od korozije i kao ukras ili učvršćivač kućišta računara.
■ Bromirani inhibitori gorenja (BFR) – koriste se u plastičnim kućištima radi sprečavanja zapaljivosti.
■ Barijum – Samo vrlo kratka izloženost barijumu uzrokuje slabljenje mišića, oštećenje srca, jetre i slezine. Koristi se u CRT monitorima da bi zaštitio korisnike od zračenja.
■ Berilijum – Kancerogen je i uzrokuje rak pluća, a koristi se u matičnim pločama jer je lak i tvrd metal.